Klasna borba
14. jun 2014.

Radnici Fabrike akumulatora Sombor (bivše Trepče) su najavili protestno okupljanje za sutrašnji dan, subotu, u 11h, ispred somborske Županije. Zahtevi su poznati iz naših ranijih tekstova, a dodat im je i zahtev da se „poslodavac“ (a.k.a. kradljivac rada) konačno pojavi na pregovorima i da socijalno ekonomski savet reši pitanje neisplaćenih zarada.

Pozivamo sve radne ljude koji su u Subotu u Somboru da u 11h budu ispred Županije i podrže naše metalce. 

Bogićević je samo jedan u moru domaćih i stranih tajkuna koji svakodnevno tlače milione ljudi u Srbiji. Oni imaju svoje političare, svoje štrajkbrehere, svoju državu.



Jedino što preostaje nama je jedinstvo radnih ljudi!

Solidarnost nije stvar dobre volje, solidarnost je oružje svih ugroženih!


Svi za FAS, svi pred Županiju!

Sindikalci FAS-a danima ne napuštaju sobu 61 u somborskoj Županiji

Napisao E. B.
Objavljeno 14. juna 2013. godine


Film 'Horor u Izmiru' je napravljen sklapanjem kratkih klipova koje su demonstranti snimali i isečaka snimaka sigurnosnih kamera. Snimci su sačinjeni tokom celokupnih dosadašnjih demonstracija u Izmiru, i prikazuju brutalnost policije kao i osoba u civilu, za koje se smatra da su  simpatizeri i članovi vladajuće partije AKP. 



Film 'Horor u Izmiru - Slike užasa'


Klasna borba 
13. jul 2013.

Na protestu pred Fabrikom akumulatora Sombor, koji je održan u ponedeljak, okupilo se 250-300 ljudi, uglavnom radnika i njihovih porodica. Pored somborskih radnika, bili su prosutni rukovodioci Samostalnog sindikata, kao i grupa subotičkih radnika iz UG Solidarnost, koji su, dosledni svom imenu, došli da podrže svoje kolege u borbi koju smatraju zajedničkom.

Na protestu je poručeno da je okončan štrajk glađu šestorice od sedam radnika koji su se na njega odličili i najavljena je „radikalizacija“ protesta. Rečeno je i da je probijena medijska blokada koju je tajkun Bogićevićpokušao da sprovede, te da za protest bivše Trepčeznaju najveće evropske sindikalne konfederacije, od kojih su mnoge poslale i pisma podrške. Značajno je primetiti da je svoje kolege podržao i sindikat sarajevskog FAMOS-a. Nacionalistička naklapanja brzo izblede pred nuždom radničkog jedinstva borbe protiv istih neprijatelja i za iste ciljeve – kvalitetan i dostojanstven život od vlastitog rada. Sudeći po masovnom pokretu koji izranja u okolnim zemljama, sve ćemo češće slušati o sve širem ujedinjavanju raznih radničkih inicijativa.

Odgovor vladajuće klike je još uvek odbijanje svakog razgovora i manevrisanje u cilju deljenja radnika.

Prenosimo fejsbuk status predsednika Samostalnog sindikata Fabrike akumulatora Sombor, Branka Malbaše, o sednici današnjeg socioekonomskog saveta:
Na inicijativu sindikata Fabrike akumulatora zakazana je sednica socijalno ekonomskog saveta 12.06.2013. god. U 13 časova sa pozivom da prisustvuju vlasnik g. Miroslav Bogićević, premijer Srbije ili vicepremijer Srbijeda bi se rešili problemi nastali u fabrici. Mesto njih na sastanak su pozvani od strane g. Radislava Šakića, predstavnika UGS Nezavisnost, inače čoveka koji u toku štrajka pokušava da osnuje novi sindikat u dogovoru sa poslodavcem da bi se urušio štrajk koji je u toku, dva predstavnika sindikata u pokušaju, g. Živadin Rakić i g. Srećko Krička. Predstavnici Samostalnog sindikata FAS-a tražili su njihovo izuzeće sa sastanka jer njihovo prisustvo nije bilo opravdano ni potrebno, članovi socijalno ekonomskog saveta su ih zamolili da napuste sastanak što su oni i uradili. Pošto nije došlo do pojavljivanja vlasnika fabrike ni premijera ili vicepremijera Srbije sastanak nije završen na osnovu čega su predstavnici sindikata FAS-a Goran Keseić, Zoran Kalajić, Goran Milić, Milovan Batalo i Stevan Vojkić spontano odlučili da ne napuštaju prostorije socijalno ekonomskog saveta sve dok se nepojave g. Miroslav Bogićević, premijer Srbije ili vicepremijer Srbije i radnici Fabrike akumulatora Sombor ne saznaju svoju sudbinu. Štrajk u fabrici se nastavlja!!!

Glup i kratkovid bezobrazluk vladajuće klase i njihovih političara otkriva poptunu odsečenost od društvene realnosti. Gospodi očito nije jasno da je ono što je za njih borba za profit i čuvanje „šeme“, za radnike je borba za opstanak. Svako ko to razume će razumeti i da u toj borbi za opstanak ne može biti odustajanja jer ono znači propast kako radnika tako i njihovih porodica, pa tako i celog grada Sombora čija se privreda uništava ubijanjem ekonomskog standarda njegovih stanovnika. Pitanje je vremena kada će platiti skupu cenu svog antisocijalnog ponašanja. U krajnjoj instanci ovakvi potezi mogu samo da jačaju odlučnost radnika jer pokazuju da para ima – neće biti da gospoda štrajkbreheri rade to što rade za džabe, kao i da je Bogićeviću veoma stalo da porazi štrajk, što znači da somborske štrajkače shvata itekako ozbiljno.

Marksistička omladina Crveni nastavlja da svim svojim kapacitetima podržava borbu Fabrike akumulatora Sombor i poziva sve borbene sindikate i druge radničke organizacije da što tešnje sarađuju i pružaju podršku jedni drugima. Takođe pozivamo sve radne ljude Sombora da prepoznaju opšti interes koji se brani u štrajku i pridruže se borbi bivše Trepče.

Zbog tehničkih poteškoća video snimak sa protesta održanog u ponedeljak će biti ubačen naknadno.
Napisao E. B.
Objavljeno 11. juna 2013. godine


Pošto je valija istanbulske regije izjavio da neće biti napada na učesnike protesta u Gezi parku i Taksimu, policija je umarširala na Taksim pod izgovorom da hoće da "očiste" Taksim. Navodno, hteli su da "očiste" trg od barikada i zabranjenih zastava i simbola, kao što su zastava PKK, zastava koja prikazuje Abulaha Odžalana i zastave Kurdistana. Dobro opremljene interventne jedinice  i TOMA oklopna vozila (naoružana vodenim topovima) ušli su na trg,  a malo posle toga počeo je sukob sa manjom grupom demonstranata koja nije htela da dozvoli policiji da čisti barikade, transparente i zastave. Svi mediji, koji do sad nisu uopšte ili su samo šturo izveštavali o događaima su bili spremni da uživo izveštavaju baš o ovom sukobu. Manja grupica ljudi koja je nosila zastave BDP-a i SDP-a (ne mnogo poznate Socijal Demokratske Partije) je odjednom počela da baca molotovljeve koktele. Pitanja koja se ovde sama nameću su: Otkud to da su mediji naklonjeni vlastima odjednom počeli sa emitovanjem uživo? Kako demonstranti, koji do sad nisu koristili molotovljeve koktele, imaju iste spremne za napad za koji nisu znali da će se desiti? Zašto ljudi koji bacaju molotovljeve koktele uporno promašuju velike i lake mete kao što su TOMA kamioni? Zašto ti isti ljudi imaju gas-maske od 120€ i toki-voki u rukama dok im se ispod majice na pojasu jasno nazire nešto što liči na pištolj? Zašto TOMA kamioni mlazovima uporno promašuju napadače molotovljevim koktelima kada su prethodnih nedelju dana znali nepogrešivo da pogađaju ljude čak i u glavu? Zašto se interventna jedinica, koja je bila brojnija naprosto nije obrušila na tu grupicu napadača  baš kao što su to radili i prethodnih dana? Zašto policija nije pristala na predlog dela demonstranata, koji su sa strane stajali mirno, da obustavi paljbu suzavca i vodenih topova da bi se oni "pozabavili" tom grupicom? Odgovor na sva ova pitanja je vrlo lak - klasična policijska provokacija. Od samog početka "pozorišta na Taksimu", kako su demonstranti nazvali jutrošnje događaje, skoro svima je bilo jasno da se radi o provokaciji. Nakon tog neuspešnog pokušaja izazivanja masovnih okršaja, usledio je napad koji je za cilj imao da ispita koliko su demonstranti spremni da brane oslobođeni prostor. Nažalost, zbog toga što su mnogi na radnim mestima tokom nedelje i zbog najavljenih pregovora sa Erdoganom na Taksimu i u Geziju je bilo samo nekoliko hiljada ljudi. Taksim je tako izgubljen. Međutim, čim je policija pokušala da uđe u park sa namerom da poruši šatore i transparente, iako je istanbulski valija u to vreme davao izjavu tvrdeći da nema pokušaja ulaska u Gezi, učesnici su se skupili i svi zajedno počeli sa skandiranjem "Policija napolje!". Kordon je stao i posle manjeg okršaja se povukao. U međuvremenu, na Taksim su polako počele da pristižu mase. 
U isto vreme je policija izvršila raciju na zgradu SDP-a jer su napadači molotovljevim koktelima nosili zastave i štitove na kojim je pisalo SDP. Štab SDP je dao izjavu da ne znaju ko su bili napadači i da oni te ljude ne poznaju ali je svejedno uhapšeno oko 70 osoba. Posle podne policija je takođe uhapsila 73 advokata koji su se okupili u Čaglajan sudu da  pročitaju poziv na dijalog između Vlade i demonstranata i prekid policijskog nasilja.

Posle toga je bilo sporadičnih okršaja. Policija je okupirala Taksim, a grupe demonstranata su, iz raznih pravaca, bacajući kamenice i vraćajući na njih ispaljene suzavce bezupešno pokušavale da ih odbiju.


Za to vreme, premijer Gasdogan je imao nastup pred partijskim kolegama u Ankari. Još jednom je pozvao učesnike protesta da se povuku sa ulica tvrdeći da je talas antivladinih protesta u stvari deo namernih pokušaja da se nanese šteta imidžu i ekonomiji Turske. "Nasilni protesti koji su se dogodili širom zemlje se skrivaju iza protesta u Gezi parku...Tražim od svih aktivista da sagledaju krupniju sliku, uoče zaveru i povuku se sa ulica". Rekao je da su protesti u stvari paravan da se "maskiraju ilegalne radnje". Dan pre, u jednom drugom svom (glumačkom) nastupu, demonstrante je ponovo nazvao razbojnicima i vandalima, a one koji ih podržavaju "od iste familije".

Sukobi na Taksimu, Gezi parku i okolnim ulicama se nastavljaju. Desetine hiljada ljudi je pristiglo tokom dana. Uprkos brutalnosti policije narod pruža žestoki otpor i odbija da se rasturi. 

U Ankari su sukobi sa policijom ćešći i žešći.  Sve je više povređenih, a protesti i sukobi se odvijaju na više lokacija. Protesti i sukobi su danas takođe izbili u gradovima Izmir, Nigde(Niğde), Bursa, Antakija, Dijarbakr, Mersin, Kodžaeli(Kocaeli), Ordu, Denizli, Mugla(Muğla), Eskišehir, Adana, Samsun, Jedrene (Edirne). Slogani su isti, želja naroda na ulicama je ista. "Tajipe, ostavka!", "Vlado, ostavka!".
Gospodin sluga buržujski, "Hemijski Tajip", takođe najavljuje kontraproteste u Istanbulu i Ankari za sledeći vikend. Ono što ovaj sultan, koji je svojevremeno izjavio da je nepokrivena žena kao kuća bez zavesa - ili je na prodaju ili se izdaje, ne shvata je da ljudi upravo uviđaju veliku sliku i sve njegove zavere da se narod opljačka kroz privatizacije, navikne na ograničenu slobodu kroz zabrane ljubljenja u metroima, zabrane abortusa, silne sigurnosne provere i,  najbitnije, postepeno ograničavanje prava na štrajk. Taj punjeni ćuran ne vidi da je upravo njegov tvrd stav i neoliberalna islamistička politika AKP-a  koju sprovodi put njihovu političku propast. Za neke pripadnike turske policije pritisak je postao neizdrziv. Od početka protesta čak šestorica policajaca je izvršilo samoubistvo.

U trenutku pisanja ovih redova borbeni narod gradi barikade na ulazu u Gezi park pokušavajući da zaustavi napredujuću policiju. U park je bačen suzavac, nekoliko šatora je u plamenu. U Gazi Mahali i na Kartalu (različiti kvartovi grada) desetine hiljada ljudi je na ulicama i autoput E-5(D-100) je blokiran. Izveštaji o sukobima u Ankari takođe pristižu. U slučaju da je i bilo nekih iluzija u vezi sa dijalogom sa sultanom, sada ih sigurno nema. Velikom diktatoru je džabe sve i da osvoji i okupira Taksim i Gazi park, ceo grad i celu Tursku ne može. Narod je shvatio njegove prevare i laži i neće lako odustati od borbe. 

TAKSIM JE SVUGDE! BORBA JE SVUGDE!
BORI SE GEZI! BORI SE NARODE TURSKE!




Napisao Vuk Bačanović
Objavljeno 11. juna 2013. godine


Više od 10.000 građana BiH iz svih dijelova države proteestovalo je ispred Parlamentarne skupštine BiH kako bi izrazilo svovoju ogorčenost činjnicom da parlamentarci čija primanja dosežu i do 3700 eura mjesečno (gotovo deserostruka prosjećna plaća u BiH) poslije nekoliko mjeseci rasprave nisu usvojili zakon o jedinstvenom matičnom broju. Razlog je dakako etnonacionalistička odjeljenost države. Poslanici iz RS-a ne žele da registrovanje novorođene djece prelazi granice entiteta (administrativnih jedinica na etničkoj bazi uspostavljenoh Daytonskim mirom 1995), dok bošnjački dio poslanika iz Federacije insistra o registraciji na državnom nivou. Tako i nerođena djeca i novorođenčad plaćaju cijenu nadmetanja dviju kompradorskih buržoazija koje BiH dovode na ivicu novog ratnog sukoba. Nezadovoljstvo je eskaliralo kada su demonstranti u četvrtak 6. juna blokirali parlament i u njemu duže od 24 časa držali zatočene poslanike svih vladajućih stranaka, kao i 200 inostranih banakara koji su u bosanskohercegovačkom parlamentu držali konferenciju o investiranju u BiH. Iako je blokada pritiskom policije i Međunarodne zajednice uklonjena, brutalnim prebijanjem demonstranata, protesti su se nastavili svakodnevnim okupljanjem pred parlamentom, koje je kulminiralo demonstracijama od 10.000 ljudi u utorak 11. juna. Demonstranti koji se sakupljaju spontano do sada su parlamentarcima dali četiri zahtjeva:


1. Donošenje Zakona o JMBG – ODMAH.

2. Formiranje državnog Fonda solidarnosti iz kojeg bi se pomagalo liječenje građana i građanki slabog imovnog stanja.

3. Da se parlamentarci i ministri Vijeća ministara odreknu 30 % svojih primanja do kraja mandata u korist Fonda.

4. Da demonstranti koji su učestvovali u blokadi Parlamenta ne budu krivično gonjeni te da ne budu izloženi represiji vlasti.

Posljednji izvještaji sa terena kažu da će zahtjevi biti prošireni.

Piše: Vuk Bačanović
Napisao E. B.
Objavljeno 11. juna 2013. godine


Jutros su počeli sukobi na Taksimu. Nije još tačno poznato kako je sve počelo. Prema dostupnim informacijama većina demonstranata stoji mirno dok grupa koja nosi zastave PKK, BDP i SDP baca molotovljeve koktele na vodene topove TOMA-e. Valija Istanbulske regije konstantno preko twittera poziva demonstrante da se ne mešaju. Ima puno komentara na Live streamu da je ovo pozorište. Policija baca jako malo suzavca, ne napada nasumično svakoga kao do sada, a TOMA-e vodene topove mahom koriste defanzivno kad im se približi neko sa molotovljevim koktelom.




Watch live streaming video from revoltistanbul at livestream.com


Stream na potalu novinske agencije Rojters


Streaming Live by Ustream
Napisao E. B.
Objavljeno 10. juna 2013. godine


Ethem Sarisuluk, radnik iz Ankare, je ustreljen tokom prvog dana otpora na Trgu Kizilaj.

Njega je ustrelio policajac. Advokat Ethema Sarisuluka, Kazim Bajraktar, tvrdi da su vesti o smrti usled moždanog udara netačne.  Javni tužilac zahteva od policije da otkrije ime policajca koji je ustrelio Sarisuluka, ali još uvek nema nikakvih odgovora.

Policija, koja je samo alat u rukama turske vladajuće klase - kojim ona sprovodi svoj monopol fizičke prinude - svakim danom sve jasnije pokazuje svoje istinsko lice. Brutalnost policije nije presedan. U ovom slučaju oni predstavljaju produženu ruku Redžepa Erdogana, koji za ovo, i druga ubistva, snosi jednaku odgovornost kao i policajac koji je u njegovo ime pucao.

DOLE ERDOGAN! ŽIVELA BORBA TURSKIH RADNIKA I OMLADINE!


Video 1. - Snimak ubistva


Video 2. -  Doktor govori o situaciji u Ankari (cc titl na engleskom)

| Podstičemo korišćenje materijala osim u komercijalne svrhe ||| KB 2014 PobunaProba